Oralna kirurgija
Oralna kirurgija je specijalistička grana dentalne medicine koja se bavi kirurškim zahvatima u području usne šupljine, zuba i čeljusti. Riječ „kirurgija“ kod pacijenta izaziva strah, trebalo bi istaknuti da se u današnje vrijeme gotovo svi zahvati u dentalnoj medicini obavljaju u lokalnoj anesteziji bez prisustva boli.
Vađenje zuba (extractio dentis) jedan je od najčešćih zahvata u dentalnoj medicini. Doktor dentalne medicine uvijek najprije nastoji sačuvati zub. Ako je moguće pacijentu se nude druge opcije kako bi se zub zadržao u ustima. Prije vađenja potrebno je objasniti proceduru vađenja zuba i ukazati na postojanje potencijalnih rizika i komplikacija. Prije same ekstrakcije zuba potreban je pisani pristanak pacijenta.
Prije svakog vađenja zuba potrebno je napraviti radiološku snimku i pokušati spasiti zub kako bi ostao u čeljusti. Zub nije moguće uvijek sačuvati. Uz dobru informiranost zahvat bi trebao proći glatko, bezbolno, atraumatski i bez komplikacija.
Indikacije za vađenje zuba su:
- Ekstenzivni karijes (zub nije moguće rekonstruirati),
- Fraktura korijena
- Opsežan upalni proces koji zahvaća veći dio kosti oko korijena zuba (ciste i granulomi)
- Uznapredovana parodontna bolest kojom se gubi potporno tkivo zuba (pomičnost zuba)
- Prekobrojni zubi većih dimenzija u maloj čeljusti što uzrokuje zbijenost koja loše utječe na funkciju i estetiku
Postoji još cijeli niz indikacija za ekstrakciju čak i zdravih zuba vezanih za estetsku prirodu u ortodontskoj i protetskoj terapiji.
Komplikacije se mogu javiti u toku i nakon zahvata. Ako je zub po upalom može se dogoditi da anestetik ne djeluje te se tada ekstrakcija odgađa, a pacijentu se propisuje antibiotik.
Oštećenja mekih tkiva
U toku zahvata može doći i do oštećenja mekih tkiva, susjednog zuba ili živaca. Ispravnim odabirom i pravilnim rukovanjem opreme (kliještima) trebamo minimalizirati takvu vrstu oštećenja.
Ponekad prilikom ekstrakcije zub može završiti u mekim tkivima – maksilarnom sinusu, jednjaku ili dušniku. Ako dođe do takve situacije, obavezno zub ili fragment treba locirati. U toku ekstrakcije može doći i do dislokacije temporomandibularnog zgloba kojeg liječnik treba fizičkim pomakom reponirati.
Anafilaktička reakcija
Pri apliciranju anestetika može doći i do anafilaktičke reakcije te je u tom slučaju nužno prestati s aplikacijom anestetika, pacijenta staviti u „šok položaj“, polegnuti stolicu te podignuti pacijentu noge i osigurati mu prohodnost dišnih puteva.
Mora se osigurati venski put, te doktor dentalne medicine primjenjuje antišok terapiju koja uvijek treba biti spremna u ordinaciji.
Antišok terapija se sastoji od adrenalina, kortikosteroida, kisika i antihistaminika. Jedna od najčešćih komplikacija prilikom primjene anestetika je sinkopa.
Sinkopa
Sinkopa je nagli, iznenadni i kratkotrajni gubitak svijesti. Ako dođe do takve komplikacije, potrebno je pacijenta polegnut na stolicu, osloboditi dišne puteve, glavu okrenuti bočno te paziti na zapadanje jezika. Također može doći do mučnine i povraćanja. Tome stanju prethodi bljedilo, znojenje i pojačana salivacija.
Tada pacijenta treba staviti u sjedeći položaj, tj. podignuti stolicu, približiti mu pljuvačnicu te mu pridržati glavu ako nemamo u blizini bubrežnjak i ukloniti povraćani sadržaj te pacijentu dati čašu s vodom kako bi isprao usnu šupljinu.
Krvarenje
Krvarenje može rezultirati kao komplikacija ako traje više sati nakon ekstrakcije. Krvarenje zaustavljamo pritiskom na ranu – kompresom ili lijekovima, Krvarenje može rezultirati kao komplikacija ako traje više sati nakon ekstrakcije. Ono može biti primarno reaktivno i sekundarno.
Primarno je ono koje nastaje odmah nakon ekstrakcije. Reaktivno nastaje nakon nekoliko sati. Sekundarno krvarenje je ono koje nastaje nakon određenog vremena. Krvarenje zaustavljamo pritiskom na ranu – kompresijom.
Infekcija
Nakon ekstrakcije može doći i do infekcije, te je tada potrebno djelomično ili u potpunosti otvoriti ranu te je očistiti, primijeniti antibiotik te pustiti da sekundarno zacijeli, što znači, da se defekt ispuni krvnim ugruškom koji se zamijeni granulacijskim tkivom preko kojeg prerasta epitel.Simptomi infekcije su oticanje, bol, gnojenje, vrućica i suha alveola.
Proces cijeljenja rane možemo podijeliti u 3 faze:
- Eksudakcijska
- Proliferacijska
- Regeneracijska
Eksudacijska faza je prva faza u kojoj se stvara krvni ugrušak. Druga faza je proliferacijska u kojoj dolazi do stvaranja vezivnog tkiva- kolagena. Treća, odnosno regeneracijska faza traje do nekoliko mjeseci.
Nakon svake ekstrakcije najvažnije je potaknuti stvaranje ugruška krvi od kojeg tada kreće zarastanje. Prilikom te faze važno je ne ispirati usta, a okus sukrvice taj dan je normalan i nije razlog za zabrinutost. Nakon ekstrakcije, ako je moguće trebalo bi izbjeći četkanje kako bi se spriječila ozljeda rane, ali nakon proteka 24 sata od ekstrakcije moguće je nježno i pažljivo četkati preostale zube, a područje gdje se nalazi rana ili šavovi čistiti lagano vlažnim vatenim štapićem.
U toku cijeljenja poželjno je usnu šupljinu isprati vodicom na bazi klorheksidina kako bi se spriječio razvoj bakterija i infekcija rane. Šavovi se uklanjaju nakon 2 tjedna kad je rana već zacijelila tad je preporučeno normalno provođenje higijene usne šupljine.
AUTOR: Renata Dintinjana
IZVOR: Završni rad na programu školovanja Dentalna Asistentica šk.god. 2017/2018
Podijelite s prijateljima