Ljudsko je zdravlje ovisno o sposobnosti pojedinca da se prilagođava promjenama i utjecajima iz vanjskog i unutarnjeg okruženja. Bolesti nastaju iz specifičnog međudjelovanja okolinskih, bioloških i psihosocijalnih stresova.
Zdravlje je povezano s nizom međuovisnih životnih procesa u ljudskom organizmu – na koje djeluju ne samo ozljede, urođeni i nasljedni faktori, bakterije, virusi i drugi vanjski uzročnici bolesti, već i psihički procesi, emocije, raspoloženja, stavovi, ponašanja, socijalni, radni i ekonomski status.
Šezdesetih godina prošlog stoljeća iz krugova socijalne medicine nastaje koncept „salutogeneze“ koja za razliku od „patogeneze“ znanosti koja proučava uzročnike i nastanak bolesti, proučava uzročnike i nastanak zdravlja. „U povijesti suvremene medicine i zdravstva prvi put stavlja u središte pozornosti cjelovitost ljudskog bića kao temelj za razumijevanje njegova zdravlja kao i bolesti“ (Barath, 1995).
Prema holističkom (cjelovitom) pristupu zdravlju, ljudski organizam nije zbroj pojedinih dijelova, već složen međusobno umrežen i međuovisan sustav životnih procesa. Kada se pojavi problem ili disbalans u jednom dijelu sustava cijeli sustav osjeća posljedice.
Psihološka, duhovna i emocionalna neravnoteža može uzrokovati da se čovjek ne osjeća dobro i zdravo, kao i pojavu fizičkih zdravstvenih poremećaja – psihosomatske bolesti.
Mnoge su bolesti uzrokovane psihičkim i socijalnim poremećajima, a svaka bolest ima za posljedicu psihičke (zabrinutost, strah, tugu, brigu, nemotiviranost za rad, učenje….) i socijalne posljedice (izoliranost, nesposobnost za rad, druženje…)
Holistički pristup zdravlju podrazumijeva ispitivanje i procjenu svih komponenata ili sastavnica zdravlja (psihički, emocionalni, duhovni, fizički, intelektualni, moralni…..) kod utvrđivanja razine zdravlja s jedne strane, kao i skrb svih navedenih komponenata kod liječenja bilo kojeg zdravstvenog problema.
Čovjeka treba promatrati i razumjeti kao cjelinu, a ne kao zbir dijelova. To znači da se stav prema nečijem zdravlju, ponašanju ili odnosu s nekim ne smije zauzeti uzimajući u obzir samo jedan problem, aspekt ili komponentu ljudskog postojanja.
Zdravstveni radnici i „zdravstveni pomagači“ bi trebali stoga po holističkim principima pri utvrđivanju stupnja zdravlje ili pri istraživanju uzročnika bolesti između ostalih pitanja i pretraga, pitati svoje klijente: „što vas boli, kako se osjećate, da li ste zaposleni ili nezaposleni, o odnosima, financijama?“ tj. otkrivati uzročnike zdravlja i bolesti na svim razinama ljudskog bića.
Podijelite s prijateljima
