burnout

Kako prepoznati i liječiti sindrom pregorijevanja ili Burnout sindrom

Autor termina burnout je američki psiholog Herbert Freudenberger, koji ga je prvi put upotrijebio 1974. u svojoj knjizi „Burnout: The High Cost of High Achievement“.  On je burnout definirao kao „odumiranje motivacije ili poticaja, naročito kada posvećenost cilju ne donosi željene rezultate”.

Sindrom pregorijevanja se javlja kod pojedinaca koji su dugo vremena izloženi stresorima na poslu ili u privatnom životu uz nedovoljno vremena za odmor i oporavak od stresa. Mnogi se stručnjaci slažu da određene crte ličnosti kao što su perfekcionizam, prenaglašen osjećaj odgovornosti i ambicioznost predstavljaju faktor povišenog rizika. Posljednjih godina sve češće se u procesu nastajanja burnout-a sumnja i na određene biokemijske faktore. Naime, poremećaji neurotransmitera koji dovode do niskog nivoa serotonina u mozgu mogli bi da doprinesu razvijanju i pogoršavanju simptoma.

Ovaj sindrom često se javlja profesijama koje zahtijevaju socijalne kontakte, visoku odgovornost i naporan rad. Stoga su pripadnici  takozvanih pomagačkih profesija – psiholozi, psihijatri, zdravstveni, prosvjetni i socijalni radnici kritična grupa, grupa koja je izrazito podložna razvijanju burn out sindroma.

Prema izvještajima Europske agencije za sigurnost na radu i zaštitu zdravlja, svaka četvrta osoba ima problema uzrokovanih stresom na radnom mjestu, a prema procjenama 50-60% izgubljenih radnih dana može se pripisati utjecaju stresa, odnosno, gotovo da je nemoguće na poslu izbjeći stresne situacije s kojima se kad-tad svaki pojedinac susretne.

Manifestacije Burnout sindroma

Burnout ili sindrom pregorijevanja je kompleksno psihološko-medicinsko stanje koje u suvremenom društvu dobiva razmjere epidemije. Karakterizira ga fizička, emocionalna i mentalna iscrpljenost, strah, depersonalizacija, smanjena sposobnost obavljanja privatnih i poslovnih aktivnosti.

Pojedinac koji pati od sindroma pregorijevanja vrlo podložna pogoršavanju već postojećih i razvoju novih zdravstvenih poremećaja!

  • Na fizičkoj razini su česte prehlade i podložnost infekcijama, povrede, sporo zacjeljivanje rana, glavobolje, bolovi u leđima ili mišićima.
  • Na psihosocijalnoj razini osobe s burnoutom otežano funkcioniraju u međuljudskim odnosima zbog čega dolazi do konflikata u obitelji, na poslu, raspada prijateljstava, razvoda, ozbiljno narušenog zdravlja. Pate od zaboravnosti, eksplozivne su, grube preosjetljive na vanjske utjecaje (buka, svjetlo, mirisi). Pokazuju znakove bezosjećajnosti, rigidnosti, te su stalno okupirane profesionalnim obavezama.

Prepoznavanje sindroma pregorijevanja

Pojedinci s Burnout-om ili sindromom pregorijevanja, se žale na  osjećaj praznine i beznađa, pa je prepoznavanje ranih simptoma veoma važno za prevenciju punog razvoja ovog poremećaja, koji ne nastaje preko noći, već se razvija tijekom dužeg vremenskog perioda ako ne obratimo pažnju na upozoravajuće signale.

Da biste saznali da li ste i vi žrtva sindroma pregorijevanja, postavite sebi sljedeća pitanja:

  • Da li ste postali cinični na poslu?
  • Imate li problem da započnete s radom?
  • Da li vas pojačano iritiraju kolege i klijenti?
  • Da li osjećate kroničan manjak energije ?
  • Imate li česte glavobolje, infekcije, bolove u leđima, poremećaj spavanja, poremećaj apetita, stolice, česte prehlade, umor, seksualnu nezainteresiranost, srčanu aritmiju i druge fizičke tegobe?
  • Imate li osjećaj bespomoćnosti i frustracije, krivice, tuge, nemoći, gubitak samopouzdanja, neodlučnost, negativne misli, problemi s pamćenjem, pretjerana zabrinutost, loše raspoloženje .

Samopomoć i liječenje sindroma pregorijevanja

Ako ste prepoznali neke znakove pregorijevanja kod sebe ne čekajte da vam se „nakupi” već se pokrenite:

Na razini organizacije:

  • restrukturiranje posla (promjena radnoga mjesta, izmjena odgovornosti, smanjenje zahtjeva na poslu, promjene u radnom vremenu zaposlenika),
  • edukacija radnika (informiranje, podizanje kvalitete rada),
  • transparentnost u radu,
  • team building,
  • supervizija, konzultacije, podrška zaposlenicima,
  • bolja komunikacija sa zaposlenicima;

Na osobnoj razini:

  • različite tehnike samopomoći i relaksacije,
  • prilagoditi se situaciji, ali ostati vjeran sebi,
  • odvojiti profesionalno od privatnog,
  • edukacija (prepoznati znakove stresa),
  • zatražiti pomoć stručnjaka,
  • kvalitetno korištenje slobodnoga vremena,
  • promjena posla.

Treba biti svjestan činjenice da je u današnje vrijeme lako izgubiti radno mjesto i prava. Pitanje je koliko se organizacijski čimbenici mogu stvarno promijeniti. Ono što nam preostaje jest da sagledamo sebe i nastojimo si pomoći na najbolji mogući način. Nema svatko materijalnu mogućnost da promijeni posao, ali može pokušati promijeniti sebe i prilagoditi se situaciji, a da se najmanje kompromitira.

Ako ne uspijete da sami sebi pomognete i primijetite da se simptomi umnožavaju i pogoršavaju, obratite se stručnjaku-psihoterapeutu uz kojeg ćete lakše sagledati uzroke stresa, naučiti promijeniti reakcije na stres, steći nove navike, pozitivna zdravstvena ponašanja i rehabilitirati posljedice pregorijevanja.

Jelica Popić,dr.med.,psihoterapeut, ravnateljica Učilišta Lovran – medical wellness akademije, www.akademija.wellness.hr

Podijelite s prijateljima