Nastanak karijesa

U nastanku karijesa značajnu ulogu ima zubni plak. Svakodnevnim unosom hrane, bakterije sa slinom stvaraju nakupine na površini zuba koje nazivamo zubni plak. On je mekana naslaga živih i neživih mikroorganizama uklopljenih u matriks plaka koji čvrsto prianja uz površinu zuba i može se ukloniti mehaničkim čišćenjem. Teško je vidljiv golim okom, a možemo ga detektirati povlačenjem sonde po površini zuba ili relevatorima plaka (otopine koje boje plak), npr. eozin, gencijanaviolet. Nastaje neposredno nakon pranja zuba. Nastaje zbog loše oralne higijene, konzumiranjem mekane, kašaste hrane koja je bogata ugljikohidratima.

U jednom gramu plaka nalazi se 2,2 x 10 ¹¹  bakterija. Bakterija Streptococcus mutansglavni je uzročnik nastanka karijesa.^(1,3,8)

 Nastanak zubnog plaka

Stvaranje zubnog plaka odvija se u nekoliko faza:

FAZA 1

• u prvoj fazi nastaje pelikula, prva stečena naslaga na zubima
• tanka, prozirna, glikoproteinska naslaga bez stanica i bakterija
• pokriva caklinu i zatvara njene pore
• na poliranim zubima nastaje već za 20 minuta, a na izjetkanoj caklini razvije se za dva sata ⁽¹⁾

FAZA 2

• druga faza nastaje naseljavanjem bakterija i traje od nekoliko sati do dva dana
• naseljavaju se aerobi i fakultativni anaerobi
• bakterije prianjaju na pelikulu
• matriks plaka je dovoljno propustan, vladaju aerobni uvjeti ⁽¹⁾

FAZA 3

• od trećeg do sedmog dana nastaje zubni plak
• pojačava se tvorba ekstracelularnih polisaharida dekstrana, mutana i levana, koji povećavaju voluminoznost plaka i smanjuju njegovu propusnost
• na početku, dok se još radi o nezrelom plaku, moguća je remineralizacija cakline tvarima iz sline
• nastaje zreli plak koji je nepropustan za velike molekule i pojedine ione
• zbog manjka  kisika nastaju anaerobni uvjeti koji odgovaraju bakterijama
• pH vrijednosti se snižavaju do kroničnih vrijednosti od 5.2-5.4 nakon čega nastaje demineralizacija cakline i inicijalna lezija ⁽¹⁾

Prevencija nastanka zubnog plaka provodi se:

• pravilnom prehranom (smanjenjem ugljikohidrata)
• pravilnom oralnom higijenom (četkanje, zubni konac, oralni tuš, interdentalne četkice)
• primjenom antiseptika (vodice za usta s klorheksidinom) ⁽¹⁾

Demineralizacija

Demineralizacijom nazivamo proces u kojem, pod utjecajem kiselina, dolazi do gubitka mineralnih sastojaka iz tvrdih zubnih tkiva. Prvi gubitak iona minerala za vrijeme mineralizacije nije iz samih kristala, nego iz njihove hidratacijske ovojnice. Tek nakon što se u njoj pokaže veći gubitak mineralnih iona, nastaje i demineralizacija čvrstih dijelova kristala. Svakodnevno se odvija na površini zuba kada dođe u kontakt s kiselinama, unesenom hranom i napitcima ili su proizvod bakterija. Zubi gube malu količinu minerala koja se može nadoknaditi mineralima iz sline procesom remineralizacije.

U normalnim uvjetima na površini svakog zuba se izmjenjuju procesi demineralizacije i remineralizacije, te, ako su oni u ravnoteži, ne dolazi do oštećenja. Kada bakterije plaka proizvode više kiseline, poremeti se ravnoteža i dolazi do postupnog slabljenja cakline i nastanka karijesa. ^(1,5)

Remineralizacija

Remineralizacija je po definiciji proces obnove karijesom oštećene cakline novim mineralnim materijalom i može biti prirodna (spontana) ili potaknuta djelovanjem izvana, primjenom različitih fluoridnih preparata u obliku otopina, gelova i pasta za zube.

Remineralizacijom nazivamo dva različita procesa rekristalizaciju i precipitaciju. Rekristalizacija je složeni fizikalnokemijski proces pri kojem se na ispražnjena mjesta iona odstranjenih demineralizacijom u kristalnu rešetku ugrađuju slobodni ioni kalcija, fosfata, fluorida i elemenata u tragovima

Precipitacija je proces taloženja slobodnih mineralnih iona iz tekućine u interkristalnim prostorima u hidratacijsku ovojnicu ili na površinu oštećenih kristala. ^(1,5)

KLINIČKA SLIKA KARIJESA

Prvi vidljivi znak zubnog karijesa je promjena boje zuba na mjestu nastanka. Dijagnoza se postavlja kliničkim pregledom i sondiranjem. Sva mjesta gdje sonda zapinje ili prodire u zubno tkivo su sumnjiva, a, ako je karijes na nepristupačnom mjestu, dijagnoza se postavlja temeljem rentgenske snimke.⁽¹⁾

Akutni karijes se češće javlja na mladim zubima. Caklina je naizgled nepromijenjena, ali kroz nju prosijava mliječno bijela boja (slika 4). Često započinje u fisuri ili na aproksimalnim plohama zuba. Caklina razmjerno dugo ostaje očuvana naspram brzine razvoja lezije, ili se sondira neznatna kavitacija, a dentin je znatno razoren. Do pulpe napreduje brzo pa se simptomi pulpitisa mogu javiti i prije značajnog urušavanja cakline.⁽¹⁾

Kronični karijes je češći kod odraslih osoba na trajnim zubima. Nalazimo kavitaciju, tkivo je mekše na površini, a tvrđe u dubljim slojevima, smeđecrne je boje. Lezija može biti skroz plitka, ali i izrazito duboka. Plitak, kronični karijes može se i sam zaustaviti i ostati neaktivan niz godina. Remineralizacija malih kroničnih lezija  mineralima iz silne je ograničena i ostaje demineralizirano područje koje je pigmentirano.⁽¹⁾

Kliničkim pregledom mogu se razlikovati, ali često nalazimo i lezije koje izgledom i patogenosti pripadaju između te dvije vrste.

Ako na temelju kliničkog nalaza zaključimo da je karijesna lezija u fiziološki čistom mjestu (nastala gubitkom susjednog zuba) kronična i zaustavljena, katkad nije potrebno uklanjati demineralizirano tkivo, dovoljno ga je kontrolirati i premazati preparatima fluora. Pigment u ovom tkivu potječe iz okoline. Ako susjedni, izgubljeni zub protetski nadomještamo, zahvatom stvaramo fiziološki nečisto mjesto. Potrebno je što prije ukloniti leziju, izraditi rubove kaviteta u fiziološki čistim mjestima i kavitet ispuniti trajnim ispunom.⁽¹⁾

Slika 4.  Početna karijesna lezija

Izvor: Samra Mehmedović, Završni rad iz predmeta Prevencija u dentalnoj medicine polaznice programa prekvalifikacije Dentalana Asistentica u Učilištu Lovran.