Čim se počne opsežnije proučavati tematika različitih oblika wellness / medicinskog / spa turizma, nameće se potreba za razjašnjavanjem osnovne terminologije jer se ona razlikuje od jednog djela svijeta do drugog, kao i od različitih tržišnih niša, organizacija i centara. Odstupanja u definiranju koncepta sadržaja nisu mala i uglavnom su uvjetovana kulturološkim i komercijalnim faktorima.
Stanford Research Institute je 2010. godine dao smjernice u smislu toga što se podrazumijeva pod wellness turizmom. Tu spadaju spa, banjski centri (profilaksa), kao i usluge opuštanja (masaža, joga, pilates, vježbe u prirodi, treking). Tu spadaju i usluge uljepšavanja, detoks programi i nutricionistički planovi prehrane.
Zdravstveni turizam može imati u svom domenu banjske kapacitete u smislu lječenja i otklanjanja tegoba. Režimi prehrane (nutricionistički programi) su u ovom smislu neophodni najprije radi povratka organizma u stanje zdravlja.
Prema definiciji Global Wellness Institute iz globalne analize wellness turizma iz 2013. godine , ukratko bi se mogla napraviti distinkcija između zdravstvenog turizma kao medicinski orijentiranog pristupa zdravlju, čiji je cilj rješavanje medicinskih problema. Korisnici ovakvih usluga su zapravo pacijenti. Wellness turizam s druge strane podrazumijeva integrativni pristup (kombinira različite metode, pristupe i tehnike ) i cilj mu je unapređenje kvaliteta života. Korisnici ovakvih usluga su turisti-gosti.
Kad je riječ o europskom kontinentu, koncept zdravstvenog i wellness turizma se uglavnom zasnivao na upotrebi prirodnih resursa i ljekovitih faktora termalnih i mineralnih voda, aktivnostima na svežem zraku u prirodi, korištenju sauna i pakovanja za tijelo (ljekovito blato, alge, bilje). Takav pristup je najčešći u banjskim, termalnim i wellness lječilištima u regiji.
Pored wellness i medicinskog turizma, čest termin je spa turizam. Turistička terminologija Centralne i Istočne Europe, smatra uglavnom upotrebu termomineralnih izvora u medicinskim spa centrima (medical spa) što se odnosi na banje, dok se na tržištu Velike Britanije i Amerike, pod terminom spa centar, mogu smatrati i obični saloni ljepote.
Značajan doprinos u kategorizaciji dalo je Međunarodno udruženje spa centara (ISPA) , koje pod spa centrima podrazumijeva mjesta koja su namijenjena njegovanju zdravlja kroz upotrebu različitih profesionalnih usluga za regeneraciju uma, tijela i duha.“ Izvjesno je da će spa/ wellness kapaciteti početi da preuzimaju veći udio tržišta tako što će proširivati svoju uslugu ( a po svemu sudeći, ona će se proširivati ka medicinskim. alternativnim i holističkim procedurama i tretmanima).
Međunarodno udruženje spa centara dalo je kategorizaciju za sedam vrsta spa kapaciteta a njihov potencijal ka proširivanju usluge bi mogao biti ovakav:
Ilustracija 3: Segmentacija spa tržišta
- Club Spa : primarna namijena je fitness. U ponudi imaju i veliki spektar spa usluga na dnevnoj bazi. Ovakva vrsta spa centra bi potencijalno mogla imati najmanji kapacitet pružanja adekvatne holističke wellness i spa usluge u periodu nakon pandemije jer ima najmanji potencijal ka proširivanju ponude van beauty/relax okvira
- Cruise Ship Spa : spa centar na kruzeru koji ima departmane za spa, fitnes, masažu, nutricionističke programe. Možda će vreme pred nama dovesti do omasovljavanja koncepta cruise retreat-a, pa će pojedini kruzerski spa centri imati kapacitet da prošire svoju uobičajenu wellness uslugu (čiji je akcenat uglavnom na antiage programima, uljepšavanju i relaksu a u manjem procentu slučajeva postoji medicinski wellness program) tretmanima integrativnih metoda očuvanja zdravlja
- Day Spa : spa centar koji nudi spa usluge na dnevnoj bazi. Kao i Club Spa, i ova vrsta spa centra ima veoma mali kapacitet ka širenju svoje ponude usluga.
- Destination Spa : spa centri čija namjena nije samo ponuda spa usluga, već i pružanje klijentima cjelokupnog spektra usluga za razvoj zdravih životnih navika. U ponudi sadrže sveobuhvatne programe, koji uključuju spa usluge, fitnes aktivnosti, edukativne kurseve, zdravu pripremu hrane i različite aktivnosti vezane za posebna interesiranja. Istraživanja pokazuju da je u godinama za nama primjetan porast interesiranja ka ovakvim formama brige o psihofizičkom zdravlju. Možemo sa sigurnošću pretpostaviti da će u vremenu pred nama interesiranje za ovaj tip spa iskustva dramatično rasti zbog mogućnosti pružanja sveobuhvatne usluge
- Medical Spa : spa centri čija je primarna uloga pružanje kompletnih zdravstvenih i wellness usluga u kojima je zaposlen stručni medicinski kadar. Fokus je na komponenti lečenja i pružanja zdravstvenih tretmana. U ponudi sadrže tretmane (terapije) za klijente sa zdravstvenim problemima. Klasičan medicinski spa ima veoma dugu uspješnu praksu tretiranja različitih vrsta oboljenja u mnogim europskim zemljama pa s toga ne postoji razlog zašto se taj trend ne bi i dalje nastavio. Može se pretpostaviti da će ovaj tip spa usluge, koji je najpre namenjen starijoj populaciji, doživjeti određenu vrstu transformacije jer će se povećati broj mlađih osoba kojima je potrebna ova vrsta pomoći
- Mineral Spring Spa : Spa koji u svojoj ponudi ima prirodne mineralne, termalne ili druge izvore koji se koriste u svrhu hidroterapijskih tretmana. Ova vrsta spa centra je najtipičnija za evropski spa i Wellness sektor – banje i kao takva će ostati deo viševjekovne tradicije brige o zdravlju kroz različite tretmane termomineralnim vodama. U ovom segmentu spa usluge čak možda i nema prevelike potrebe za inoviranjem jer banjski / termalni kompleksi imaju svoju vjernu klijentelu (posebno u zemljama u kojima je dio kulturološkog nasljeđa odlazak u terme)
- Resort/Hotel Spa – Spa u sklopu hotela ili resorta koji pruža profesionalne Wellness usluge – sauna, fitnes, specijalizirani jelovnik i dr. Ovaj segment tržišta je na neki način „wild card“: od uprave određenog hotela ili lanca će zavisiti hoće li prepoznati nove potrebe klijenata i prilagoditi se njima (obogaćivanjem ponude spa/wellness zone holističkim terapijama) ili će nastaviti sa svojim komercijalnim wellness konceptom kao i prije pojave pandemije
Za spa centre na europskom tržištu, karakteristične su tradicionalne nasleđene forme zdravstvenog turizma (hidroterapija, talasoterapija, klimatoterapija, itd.). Prema Europskom udruženju spa centara , prirodni faktori koji se uzimaju kao ljekoviti: izvori ljekovite vode za terapeutsku upotrebu, plinovi sa ljekovitim svojstvima, spa centri i zdravstveni rezorti na obali mora, ljekovito blato, lekovita klima i Kneipp terapija. Izvjesno je očekivati da će ove forme profilakse i kurative doživjeti naglu popularizaciju, posebno stoga što je već određeni broj termi/banja prepoznao u tome potencijal za kreiranje programa za oporavak od prolongiranog COVID-a (primer hotela Merkur u Vrnjačkoj Banji (Srbija) koji je uvrstio u svoj redovni banjski program i Postcovid rehabilitaciju) .
Zanimljivo je primetiti da u posljednjih dvadesetak godina, wellness/spa centri u Europi prolaze kroz restrukturiranje koncepta i repozicioniranje u odnosu na suvremene trendove na tržištu. Primjetan je trend otklona od tradicionalnog koncepta, primarno zdravstvenog i medicinskog fokusa, ka aktivnostima relaksacije i opuštanja. U posljednjih desetak godina je također primjetan trend inkorporiranja holističkih metoda, pristupa i tretmana u redovnu ponudu, što ukazuje na otvaranje ka sinergističkim konceptima koji integriraju nabolje prakse Istoka i Zapada. Međutim, ova vrsta transformacije ima značajne manjkavosti koje su posebno primetne u nestabilnim ekonomijama poput ekonomija zemalja iz okruženja. Neki od faktora koji usporavaju ovu transformaciju jesu visoka ulaganja, manjak edukativnog radnog kadra, smanjena tražnja za wellness uslugama usled loše platežne moći lokalnog stanovništva (ako su pretežni korisnici usluga iz lokalnog življa a ne turisti) i odljev obučenog osoblja usled loših uvjeta rada. Nije mala prepreka ni kulturološki faktor koji je primjetan u gotovo svim zemljama iz okruženja (sem možda u Sloveniji): potrebno je vrijeme da se uvede nov koncept redovne brige o sebi i održavanja zdravlja u wellness/spa centrima, što je priličan izazov u zemljama koje nemaju ukorijenjenu tradiciju korištenja wellness usluga.
Ovakvi trendovi se poklapaju s predikcijama izvještaja PriceWaterHouseCoopers (PWC) iz 2005. godine o razvijanju trendova održive budućnosti. Vremenski opseg studije je dosezao do 2020. godine i iako tada niko nije mogao da predvidi kakav će smjer uzeti globalna zdravstvena situacija, zanimljivo je videti da su predviđanja bila vrlo točna. Zaključak studije je da “ postoji jako mnogo dokaza da trenutni zdravstveni sistem mnogih nacija neće biti održiv ako se nešto drastično u sistemu ne promjeni u narednih 15 godina. Potrebno je primjeniti globalna rješenja na probleme lokalnih zdravstvenih sistema. Očigledno je da će korisnici igrati mnogo veću ulogu u zdravstvenom sustavu nego što je to do sad bio slučaj i naš konačni zaključak je da razvijanje sustava prevencije razvoja bolesti u sebi krije ogroman potencijal za poboljšanje zdravstvenog stanja čitavih naroda i umanjenje troškova.” Ako se sjetimo osnovnih principa TKM (Tradicionalne kineske medicine) da vrhunski liječnik prevenira bolest a loš liječi, onda je istovremeno poražavajuće da se nakon tri tisuće godina budimo iz transa i prisjećamo tako jednostavnih medicinskih principa u eri napretka nauke i medicine, ali i ohrabrujuće da se konačno dolazi do točke da je promjena ovakvog sistema održanja zdravlja neminovna jer naprosto ne daje rezultate.
Izvor: Simonida Zorić Jančić, Učilište Lovran, Završni rad na programu usavršavanja Wellness voditelj / Menadžer wellnessa, šk.god. 2021/2022.
Podijelite s prijateljima