Zubni adherentni materijali su materijali koji se mogu nalaziti na površini zuba bilo od samog trenutka kada zub izraste ili oni koji nastaju nakupljanjem na površini zuba za vrijeme života.
Kao i ostali dijelovi ljudskog organizma, tako je i usna šupljina izložena nakupljanju i razmnožavanju velikog broja različitih mikroorganizama. U usnoj šupljini se nalaze faktori koji napadaju poput mikroorganizama i s druge strane faktori koji djeluju kao obrana iste od štetnih tvari i mikroorganizama (slina).
Slina, (lat. Saliva) je bistra tekućina bez okusa koja nastaje u usnoj šupljini lučenjem žlijezda slinovnica. Zadaća joj je da štiti sluznicu usta i vlaži ju te razmekšava hranu i započinje razgradnju hrane. Također je važno napomenuti da djeluje antibakterijski. (3)
Ako nastupi stanje kada faktori napada odnosno mikroorganizmi i bakterije prevladaju u usnoj šupljini, dolazi do različitih stanja i bolesti kao što su zubni karijes, gingivitis, parodontitis i drugi. Materijali koji nastaju za vrijeme čovjekovog života su zubni plak i zubni kamenac.
Zubni plak
Zubni plak ili mikrobni dentalni plak nastaje nakupinom i kolonizacijom mikroorganizama tako da se nakupljaju i prianjaju na zubnu površinu kao i u šupljine i pukotine gingive. Čini ga vrlo veliki broj raznih vrsta bakterija, polisaharida, enzima i anorganskih spojeva poput kalcija i fosfora. Zubni plak je prirodni biofilm mikroorganizama u vodenoj otopini sline. Plak je iznimno ljepljiva, bezbojna do blijedožuta naslaga biofilma koja se redovito formira na zubima. Kada se slina, hrana i tekućine spajaju, nastaje naslaga bakterija koja se nakuplja na predilekcijskim mjestima za nastanak plaka. Slika 1 u nastavku rada slikovito prikazuje izgled zubnog plaka na vanjskoj površini zubi. Plak sadrži bakterije koje proizvode kiseline koje napadaju zubnu caklinu i mogu oštetiti gingivu. Tijekom vremena te kiseline uništavaju zubnu caklinu što rezultira propadanjem zuba. Dvije su vrste plaka, supragingivni i subgingivni. Supragingivni plak, ako se redovito ne uklanja, uzrokuje zubni karijes, dok subgingivni parodontitis. Supragingivni se pojavljuje iznad razine gingive,a subgingivni ispod gingivne razine. Otkrivanje plaka na zubima pacijenta je vrlo jednostavno. Može se vršiti metodom povlačenja sonde po površini zuba ili otopinama koje oboje plak (relevatorima plaka). (4)
Veličina naslage plaka odnosno njegova debljina ovisi o unutarnjim i vanjskim faktorima. Unutarnji faktori su izgled, položaj i sama morfologija zuba i količina sline u usnoj šupljini dok su vanjski faktori, koji utječu na njegovo stvaranje i debljinu, kvaliteta oralne higijene te hrana koja se konzumira. Plak se najčešće razvija kada se na zubima ostavlja hrana koja sadrži ugljikohidrate (šećere i škrob), mlijeko, slatkiši, slatka pića. Plak se jednostavno može ukloniti redovitim svakodnevnim mehaničkim održavanjem oralne higijene. (3)
Stvaranje plaka može se spriječiti na sljedeće načine: (5)
- Četkati zube četkicom sa zaobljenim vrhom i očistiti zube barem dva puta dnevno
- Obratiti pozornost na mjesta gdje se susreću gingiva i zubi te koristiti pastu koja sadrži fluor
- Koncem za zube najmanje jednom dnevno ukloniti čestice hrane i bakterija
- Primjenjivati antibakterijsko ispiranje usta kako bi se smanjio broj bakterija koji uzrokuju bolesti zuba i gingive
- Svakih šest mjeseci obratiti se liječniku dentalne medicine na pregled i čišćenje zuba
- Jesti uravnoteženu prehranu i ograničiti broj slatkih međuobroka
Izvor: https://www.appledentalmonroe.com/2016/11/01/dental-plaque-no-reward-teeth/ (1.4.2019.)
Zubni kamenac
Spomenuti zubni plak oštećuje caklinu i dovodi do karijesa, no,ako se redovito uklanja, može se spriječiti nastajanje karijesa i parodontnih bolesti. Međutim, veći problemi mogu nastati i ako plak ostane na površini zuba i mineralizira se u zubni kamenac. Zubni kamenac (lat. calculus dentalis) je tvrda naslaga na površini zuba, odnosno na kruni i/ili korijenu zuba. Nastaje kao posljedica mineralizacije biofilma odnosno plaka. (3) Zubni kamenac se naziva još i kalcificirani ili okamenjeni plak. Površina mu je hrapava i izgled nepravilan. Boja i tvrdoća kamenca zavise o vremenu koje se nalaze u ustima, sastavu i jačini sline, životnim navikama pacijenta (pušenje) i o vrsti hrane i pića koji se konzumiraju. Može nastati subgingivno ili supragingivno. Ove dvije vrste zubnog kamenca razlikuju se po svojoj etiologiji i odnosu koje imaju pri pojavi upale parodonta. (4)
Supragingivni kamenac nastaje na zubima u blizini kanala žlijezda slinovnica i na onim mjestima gdje je pojava karijesa mala. Takve točke različitim pH-om i većom koncentracijom kalcija i fosfata pogođene su pojavom kamenca. Supragingivni kamenac je žućkasto – bijele do tamnije žute boje. U nekim slučajevima može biti i smeđe boje. Subgingivni kamenac nastaje oko bilo kojeg zuba. Njegovo nastajanje nije ovisno o mjestu žlijezda slinovnica. Ova vrsta kamenca pojavljuje se uglavnom ispod dijela gingivnog ruba i očituje se kao crnosmeđa nakupina.
Veće količine kamenaca nastaju na mjestima gdje su zubi više izloženi slini. Brzina, dinamika i količina stvorenog kamenca ovisi od pacijenta do pacijenta. Osim povećane količine sline i njezinog povećanog pH, ostali faktori koji utječu na njegovu količinu i pojavu su: veća količina kalcija i lipida u slini te povećana koncentracija bjelančevina u slini. Neuklanjanje zubnog kamenca može dovesti do povlačenja zubnog mesa i bolesti parodontnih tkiva. Uklanjanje se vrši u stomatološkoj ordinaciji pomoću specijalnih instrumenata.
Primarni uzročnik nastanka karijesa su brojne bakterije, tj. plak u usnoj šupljini koji je i glavni razlog nastanka parodontne bolesti, a zubnom kamencu se pripisuje sekundarni učinak koji pridonosi njegovom nakupljanju. (4)
Neki od savjeta za sprječavanje nastanka zubnog kamenca su:
- Redovito četkanje zuba, 2 minute četkicom koja ima mekana vlakna, pritom ne zaboraviti teško dostupna mjesta u usnoj šupljini
- Ako je moguće umjesto manualne četkice, koristiti električnu
- Korištenje paste za zube koja sadrži fluor te redovita upotreba zubnog konca
- Upotreba antiseptika za usta
- Izbjegavanje slatke hrane i pušenje cigareta (6)
Kada zubni kamenac jednom nastane, nije ga više moguće ukloniti svakodnevnom oralnom higijenom te je tada nužno upotrijebiti specijalne instrumente, odnosno strojno – zvučne ili ultrazvučne instrumente. Oni djeluju tako da vibracijama razbijaju strukture nastalog kamenca. Osim navedenih strojnih instrumenata, upotrebljavaju se i ručni strugači i kirete.
Slika 2 prikazuje izgled donjih zubi pacijenta prije i nakon uklanjanja zubnog kamenca.
Izvor: https://www.stomatologijamaglajlic.com/bs/zubni-kamenac-kao-uzrok-parodontozee/ (1.4.2019.)
Zubni karijes
Zubni karijes (lat. caries dentinum) je progresivna, lokalizirana dezintegracija zuba čija prva pojava je otapanje cakline, a potom dolazi do invazije bakterija u dentinske kanale. Zubni karijes dovodi do stvaranja kavitacija u strukturi zuba koje ugrožavaju samu strukturu i zdravlje zuba. Polagano stvaranje karijesa započinje na području fisura aproksimalnih površina zuba, na mjestima gdje se zadržavaju ostaci hrane, osobito one bogate ugljikohidratima u obliku naslaga koje su potom stanište mikroorganizmima. (3)
Zubni karijes je druga najčešća bolest u našoj zajednici nakon prehlade. Postoji nekoliko čimbenika rizika povezanih s nastankom karijesa. Tri glavna faktora koji dovode do zubnog karijesa su šećeri, oralne bakterije i vrijeme koji se kombiniraju na zubima. Ti čimbenici povećavaju osjetljivost osobe na razvoj karijesa i imaju različite uloge u njegovom razvoju. Na primjer, ljepljive slatke namirnice češće uzrokuju karijes, nego neljepljive slatke namirnice. Također, vrlo je važno prepoznati da će osobe s oštećenjima zuba u većoj incidenciji imati zubni karijes. (1)
Zubni karijes je uzrokovan bakterijama koje proizvode kiseline nastale razgradnjom konzumiranog šećera. Te kiseline mogu uzrokovati lokalnu demineralizaciju površine zuba. Ako oštećenje zuba nije značajno, zaštitne osobine sline mogu zaustaviti daljnju demineralizaciju zuba te može doći do remineralizacije. Također, pravilna i redovita oralna higijena smanjuju razvoj i napredovanje karijesa. Ako se dopusti da karijes i dalje napreduje, izgubit će se mnogo više zubne strukture te je povećan rizik od gubitka cijelog zuba i infekcije kao što je apsces zuba.
Kada zubni karijes nastane, pacijent se obično žali na bol u zubu koja se pogoršava kada se konzumira topla, hladna ili slatka jela i pića. Na zahvaćenom zubu može doći do promjene boje ili kavitacije koja može uzrokovati neugodno utiskivanje malih komada hrane. Kod jačeg razvoja karijesa i nastupa upale pulpe i periapikalnog tkiva, može se pojaviti otečenost lica pacijenta. Rani znak karijesa je kredasti bijel izgled površine cakline. Ako se karijes razvije, oštećena površina cakline postaje tamno smeđa ili crna. Kasni znak zubnog karijesa su kavitacije u zahvaćenom zubu. Kada nastupi to stanje na zahvaćenom zubu se provjerava dubina nastale kavitacije, odnosno dubila napredovanja karijesa, kako bi se odabrala optimalna terapija (Slika 3). Karijes se najbolje može dijagnosticirati pomoću RTG pretrage. (7)
Prognoza zubnog karijesa ovisi o zdravstvenom stanju pacijenta, opsegu karijesa i praksi oralne higijene i zdravlja. Rani znakovi karijesa mogu se sanirati manjim stomatološkim zahvatom i poboljšanom oralnom higijenom. Ako zubni karijes dovede do nastanka kavitacije u zubu, izgubljena struktura zuba mora se napuniti i obnoviti dentalnim materijalom kao što su kompozit i amalgam. U kasnijim i težim fazama karijesa ako postoji značajna šteta na zubu i znakovi infekcije pulpe, potrebno je provesti endodontsko liječenje. U situacijama kada se izgubi značajna količina zubne strukture, zub je potrebno nadograditi fiksnoprotetskim nadomjestkom. U slučaju da nije moguće provesti endodontsko liječenje, zub se uklanja te je izgubljeni zub moguće nadoknaditi fiksno, mobilno ili implantoprotetskim rješenjem. Glavni cilj liječenja i tretiranja zubnog karijesa je zadržati što više zubnih struktura i spriječiti daljnje komplikacije. Karijes koji se nalazi samo u caklini bez kavitacije, može zahtijevati samo tretmane fluorom kako bi se pomogla remineralizacija. (1,7)
Izvor: http://stomatolog-radica.com/usluge/konzervativa/ (1.4.2019.)
Parodontne bolesti
Parodontna bolest je bilo koja bolest parodonta ili dijela parodonta neovisno o kakvoj je etiologiji riječ.
Gingivitis je parodontna bolest upale gingive koju uzrokuju nespecifične kombinacije bakterija koje se nalaze u zubnom plaku. Ova bolest može godinama stagnirati bez progresije u parodontitis. Terapija se određuje ovisno o uzroku, a uvijek podrazumijeva pravilno i pojačano održavanje oralne higijene.
Parodontitis (lat. periodontitis) predstavlja upalu potpornog zubnog tkiva. Može se opisati i kao progresivni proces koji dovodi do resorpcije alveolarne kosti i parodontnog ligamenta. Parodontitis uzrokuju specifične bakterijske vrste. Upalni proces gingive širi se na parodontni ligament i alveolarnu kost koji podliježu resorpciji djelovanjem bakterija i bakterijskih enzima (Slika 4). Terapija se provodi čišćenjem zubnog kamenca i parodontnih džepova s poliranjem korjenova, pojačanom i pravilnom oralnom higijenom, te ponekad antibioticima. Razvijena i uznapredovala vrsta parodontitisa je nekrotični ulcerozni parodontitis koji se manifestira velikim defektima interdentalne kosti te pojavom kratera gingive. Ova bolest je ciklična i vrlo teško se liječi. (3)
Izvor: http://e-learning.studmed.unibe.ch/dentosurf/htmls/slide.html?dentosurf|dento|paradont|paradontchronic|11 (1.4.2019.)
Izvor: Marijana Pavlović, Završni rad iz predmeta Prevencija u dentalnoj medicine polaznice programa prekvalifikacije Dentalana Asistentica u Učilištu Lovran.
Podijelite s prijateljima