Manualna terapija je naziv za specifične ručne tehnike primjene kontrolirane sile na zglobove i meka tkiva s ciljem korekcije blokiranih zglobova, ublažavanja bolova i poboljšanja funkcije zglobova, ligamenata, mišića i živaca.
Iako je „namještanje kičme“ od davnina učinkovito prakticirano kod mehaničkih križobolja, tek u kasnom 20. stoljeću praksa kiropraktike, manipulacije i mobilizacije zglobova i mekih tkiva, konačno postiže znanstveni ugled. Znanstveni pristup je utemeljen na primjeni biomehaničkih načela i novijih dostignuća u neurofiziologiji, zajedno s ozbiljnim pokušajima da se dokaže učinkovitost manualnih terapija kroz kontrolirana randomizirana klinička ispitivanja.
Stoga bi osteopatija i kiropraktika još uvijek mogle biti dobrodošle u ortodoksnu medicinu.
Važnost anamneze i fizikalnog pregleda u manualnoj terapiji
Manualni terapeuti koriste specifičan pristup u kojem prije bilo koje vrste manualnog zahvata (mobilizacije i kiropraktičke manipulacije zglobova, kao i mobilizacije mekih česti) provode: detaljan klinički pregled koji uključuje: anamnezu, fizikalni pregled i kliničko promišljanje (diferencijalna dijagnoza i dijagnoza)
Svakoj od manualnih metoda treba prethoditi detaljno upoznavanje s problemom pacijenta i klinički pregled – koji uključuje inspekciju, palpaciju i specifične testove.
Koristeći specifične ili kliničke testove treba manualni terapeut procjenjuje i pokretljivost zgloba. Prije odluke o manipulaciji zgloba, preporučuje se slijediti Stoddardovo pravilo po pitanju manipulacija prema stupnju pokretljivosti zgloba:
0 = nema pokreta (ankylosis) – brzotrzajni manipulacija se ne smije provesti
1 = jaka restrikcija pokreta (teška artroza) – primijeniti samo mobilizacijske tehnika
2 = blage restrikcije zglobnog pokreta – mogu se provesti manipulacije i mobilizacije
3 = očuvana mobilnost zgloba – tretman nije potreban ( provjeriti status mekih česti i ev.koristiti tehnike ljuljuškanja i federiranja
4 = hipermobilnost zgloba – zabranjena manipulacija svake vrste
Fizikalni pregled i kliničke testove treba obavezni ponoviti na svakom sljedećem tretmanu - iz razloga što se između dva dolaska kod pacijenta stanje može promijeniti, kao i zbog provjere koliko je prethodni manualni tretman bio uspješan.
Tehnike i principi manualne terapije
Među manualnim tehnikama izdvajamo tehnike mobilizacije zglobova, kiropraktičke manipulacije zglobova, te manualne tehnike mobilizacije mekih česti među kojima su Cross friction, Triger Point i PIR tehnika
Kiropraktička manipulacija je brzotrzajna tehnika koja se primjenjuje samo u onim slučajevima gdje iskusni manualni terapeut ustanovi da laganim mobilizacijskim tehnikama ne uspijeva dobiti funkciju segmenta u fiziološkim granicama.
Kada se terapeut odluči koristiti tehniku brzotrzajne manipulacije – mora to uraditi s minimumom snage – ako tako ne ide, mora odustati i nastaviti s mobilizacijskim tehnikama i tehnikama mekih česti.
Autor: Jelica Popić,dr.med., savjetnica za obrazovanje u Učilištu Lovran
Izvori:
• Barak Smešni D.: Osnove manualne medicine za fizijatre, Rijeka 1998
• Cyriax: Illustrated manual of ortopedic medicine, 1993
• Alan Stoddard;Manual of Osteopathic Technique, Published by Unwin Hyman, 1980
Podijelite s prijateljima