Od ŠTO prema KAKO: koje vještine trebamo za podršku zdravim navikama i dugovječnosti?

Osoba razumije stručnu uputu, želi promjenu i dogovori prvi korak. Ipak, na sljedećem susretu kaže: „Nisam uspjela.” Kako tada nastaviti razgovor?

To je jedno od pitanja koja su nas potaknula na izradu rada „Implementacijske kompetencije zdravstvenih djelatnika u medicini životnog stila: prijedlog sistemskog operativnog okvira”, predstavljenog na 4. međunarodnom kongresu medicine životnog stila, održanom od 25. do 27. rujna 2026. u Zagrebu.

Autorice rada, Jelica Popić, dr. med., i Gordana Kučan, dr. med., istražile su kako povezati postojeće pristupe medicine životnog stila i health coachinga sa sistemskim razumijevanjem zdravstvenog ponašanja.

Polazište je jednostavno: čovjek nije otok.

Navike se oblikuju unutar stvarnog života

Medicina životnog stila već uključuje komunikacijske, motivacijske i bihevioralne kompetencije za podršku promjeni. Sistemska perspektiva dodatno usmjerava pozornost na međusobne odnose čimbenika koji oblikuju ponašanje i na njihovu dinamiku kroz vrijeme.

San je povezan s radnim rasporedom, obiteljskim obvezama i stresom. Prehrana s kupnjom, dostupnošću hrane, odnosima i ritmom dana. Vrijeme za kretanje ili opuštanje ovisi i o drugim aktivnostima, dogovorima i prioritetima.

Važno je zato istražiti kako ti dijelovi života djeluju jedni na druge.

Primjerice, osoba može nakon zahtjevnog radnog dana kasno odlaziti na spavanje jer joj je večer jedino vrijeme za sebe. Umor sljedećeg dana može otežati izvršavanje obveza, zbog čega se one ponovno pomiču u večer.

U takvom primjeru vidimo kružni obrazac u kojem se pojedini čimbenici međusobno pojačavaju. Razumijevanje tog obrasca može otvoriti drugačiji razgovor o mogućnostima promjene.

Što smo istražile u kongresnom radu?

Provele smo strukturirani pregled literature u bazi PubMed/MEDLINE, usmjeren na medicinu životnog stila i health coaching, sistemsko razmišljanje te refleksivno učenje i prilagodbu u procesima promjene.

Konceptualnom sintezom izdvojile smo četiri povezane procesne kategorije:

• Participativna operacionalizacija promjene: osoba aktivno sudjeluje u oblikovanju ciljeva i konkretnih koraka.
• Sistemsko razumijevanje ponašanja: istražuju se čimbenici, njihovi odnosi i obrasci kroz vrijeme.
• Povratne sprege i refleksivno učenje: razumiju se kružni utjecaji koji održavaju ponašanje, a iskustvo pokušaja promjene koristi se za učenje.
• Rekurzivna adaptacija: novo razumijevanje vraća se u sljedeći ciklus procjene i djelovanja.

Što to znači u praktičnom radu?

Od mapiranja do zajedničkog oblikovanja akcije

Zamislimo osobu koja želi redovito primjenjivati tehniku opuštanja, ali teško pronalazi vrijeme za vježbanje.

Razgovor može početi istraživanjem njezina dana: kada se napetost javlja, što se događa prije i poslije, koje obveze preuzima i kada ima mogućnost zastati.

Važno je čuti i njezino iskustvo. Odgovara li joj odabrana tehnika? Što očekuje od nje? Kako bi vježbanje moglo pronaći mjesto u svakodnevici?

Osoba poznaje svoj život iznutra. Stručnjak donosi stručno znanje i vještine vođenja procesa.

Iz tog susreta nastaje sukreacija — zajedničko oblikovanje koraka koji osoba želi pokušati i koji je prilagođen njezinim okolnostima.

To može biti kraća vježba u drugačijem terminu, povezivanje vježbanja s postojećom rutinom ili promjena nekog dogovora u kućanstvu. Odabir proizlazi iz razgovora i odgovarajuće stručne procjene.

Pokušaj promjene donosi nove informacije

Na sljedećem susretu istražujemo što se dogodilo.

Je li osoba pokušala provesti dogovoreni korak? Kada joj je bilo lakše, a kada teže? Što je primijetila? Je li se pojavila prepreka koju ranije nismo razumjeli?

„Što nam je ovaj pokušaj pokazao?” može biti važno pitanje čak i kada akcija nije provedena.

Pritom ne pretpostavljamo unaprijed da je uzrok u okruženju. Možda korak nije odgovarao osobi, cilj joj nije dovoljno važan ili postoje druge potrebe i ograničenja. To tek treba istražiti.

Iskustvo tako postaje informacija za prilagodbu. Ponekad mijenjamo akciju, a ponekad i vlastitu početnu pretpostavku o tome što osobi treba.

Šest kompetencija za vođenje tog procesa

Na temelju kongresnog rada predložile smo šest funkcionalnih sistemskih implementacijskih kompetencija — konkretnih vještina za podršku provedbi promjene:

1. Sistemsko mapiranje čimbenika, njihovih odnosa i dinamike.
2. Prepoznavanje obrazaca i povratnih sprega koje održavaju ili mijenjaju ponašanje.
3. Sukreacija akcija prilagođenih životnom kontekstu osobe.
4. Korištenje iskustva akcije kao informacije o procesu promjene.
5. Vođenje refleksije kako bi osoba iz iskustva razvila novo razumijevanje.
6. Prilagodba sljedećeg ciklusa, uz ponovno mapiranje i zajedničko oblikovanje koraka.

Takav proces traži praksu: slušanje, postavljanje pitanja, provjeravanje pretpostavki i spremnost na prilagodbu.

Od stručnog okvira do edukacije

Predloženi okvir konceptualno povezuje postojeće kompetencije medicine životnog stila i health coachinga sa sistemskim razmišljanjem. Može poslužiti kao osnova za razvoj mjerljivih ishoda učenja i edukacije, dok njegovu izvedivost, primjenjivost i učinke treba ispitati budućim istraživanjima.

U Učilištu Lovran tim se područjima bavimo kroz program Sistemski Longevity Coach, koji povezuje sistemski pristup, coaching komunikaciju i tehnike psihofizičkog opuštanja s praktičnim učenjem.

Program je usmjeren na razvoj vještina koje polaznici mogu primjenjivati u okviru svoje profesionalne uloge i kompetencija.

Prva generacija započinje 21. studenoga 2026. u Opatiji.

Želite li nadograditi svoje stručno znanje vještinama podrške promjeni životnih navika?

Upoznajte program Sistemski Longevity Coach i uvjete upisa

Autorice: Jelica Popić, dr. med., i Gordana Kučan, dr. med.

Tekst je prilagođen prema kongresnom radu „Implementacijske kompetencije zdravstvenih djelatnika u medicini životnog stila: prijedlog sistemskog operativnog okvira”. Primjer u tekstu ilustrativan je i ne predstavlja prikaz istraživačkih rezultata.